teroristicki napad u sad i

Kakav je stav islama po pitanju teroristickih napada u Americi? Da li ih je Amerika zaslužila? Ko ima najvecu korist od tih napada? Zašto je nakon tih napada odmah pokrenuta velika kampanja protiv islama i muslimana? Da li je po islamu dozvoljeno na bilo koji nacin pomoci Americi u eventualnim napadima na neku muslimansku zemlju? Da li je dozvoljeno da bilo koja muslimanska zemlja ustupi svoje vojne baze za napade na drugu muslimansku zemlju? Kako se trebaju ponašati muslimanski narodi ako do toga dode? Šta je razlika izmedu šehidskih akcija u Palestini i samoubilackih napada u Americi? Zašto se sav svijet diže u zaštitu Izraela a skoro niko u zaštitu Palestinaca?

To što oni traže savezništvo u napadima, a ne nude ga u istrazi, nema ništa sa pravdom, sa logikom, niti sa iskrenošcu!

Odgovore na ta i slicna pitanja dao je cuveni dr. Jusuf el-Kardavi u nedjelju navecer, 16.09.2001. godine, na satelitskom kanalu 'El-Džezira' u redovnoj emisiji iz serijala 'Šerijat i život' (Eš-Šeri'atu vel-hajatu). Imajuci u vidu važnost teme, osjetljivost trenutka i ugled koji uživa dr. Kardavi širom svijeta, našim citaocima prenosimo, u skracenom obliku, najinteresantnije detalje iz te emisije.
Mahir Abdullah, voditelj: 'Esselamu alejkum, cijenjeni gledaoci, dobro došli u vecerašnju emisiju serijala 'Šerijat i život'. Dogadaji koji su se desili prošle sedmice uzdrmali su cijeli svijet, što je rezultiralo optuživanjem odredenih krugova i mnogim pozivima na vojnu intervenciju protiv nekih država, pri cemu mnogi ne obracaju pažnju na to da bi se tom intervencijom mogla uciniti greška. Mi, kao Arapi i muslimani, ne možemo zaboraviti da je odmah nakon eksplozije u Oklahomi jedini osumnjiceni bio Arap-musliman i da je taj dogadaj bio popracen žestokom kampanjom protiv islama i muslimana, pa kada se poslije ispostavilo da to nije ucinio ni Arap ni musliman, nikome nije palo napamet da se izvine Arapima ili muslimanima. cini nam se da ce se ista stvar desiti i ovoga puta, prije nego što se sudskim putem utvrdi i osudi pocinitelj toga djela.

Dakle, tema naše vecerašnje emisije jeste terorizam i kampanja, koja obicno prati takve dogadaje i koja proizvodi mržnju prema islamu i muslimanima. Raduje me da je sa nama veceras naš šejh i profesor, dr. Jusuf el-Kardavi. Doktore, bili ste jedan od prvih koji su osudili napade u Americi i koji su u tome smislu izdali javni proglas. Ukratko, šta stoji u tome proglasu?'

Dr. Kardavi: 'Bismillahir-Rahmanir-Rahim. Neka je hvala Allahu i neka je blagoslov i selam na našega prvaka i vodu, našega uzora i miljenika, Allahovoga Poslanika, na njegovu porodicu i ashabe, kao i na sve one koji ga budu slijedili. Taj proglas, kojim sam osudio te teroristicke akcije u kojima je poginuo veliki broj nedužnih civila, nije moje prvo saopcenje o takvim dogadajima, jer smo u prethodnoj emisiji ovoga serijala govorili o nasilju i terorizmu, te o tome da je islam protiv neselektivne primjene sile i terora, kojim se ubijaju nedužni ljudi. To je temeljni i osnovni stav i on nije samo moj licni, nego je to šerijatski i islamski stav! Islam traži borbu protiv onih koji se bore protiv islama: 'I borite se na Allahovu putu protiv onih koji se protiv vas bore, ali nemojte pretjerivati; zaista Allah ne voli one koji pretjeruju!' Islam poštuje ljudski život i potvrduje, zajedno sa ostalim objavama, 'da onaj ko ubije osobu koja nije ubila nikoga, ili koja ne cini nered na Zemlji – kao da je pobio sve ljude; a ko sacuva njen život – kao da je sacuvao život svih ljudi!'

Zato islam traži zaštitu ljudskoga života. Poslanik, s.a.v.s., zalagao se za zaštitu cak i životinja, naglašavajuci da ni životinju nije dozvoljeno ubiti bez opravdanoga razloga. On nam je saopcio da je jedna žena ušla u Vatru radi samo jedne macke, jer ju je držala zatvorenom sve dok nije umrla! Možemo zamisliti kakva je tek situacija sa životom covjeka, koji je postavljen za namjesnika na Zemlji? Muslimani su se pridržavali tih principa i u ratovima. Vidjevši nakon jedne bitke ubijenu ženu, Vjerovjesnik, s.a.v.s., se naljutio i rekao: 'Ona se nije borila!' – time kao da je rekao: 'Zašto je ona ubijena, jer ona nije nosila oružje?' Time je on zabranio ubijanje žena, djece i staraca. Na isti nacin su postupali i pravedne halife, koji su svojim vojskovodama izdavali naredbe da se ne smiju ubijati djeca, starci, žene, svecenici u hramovima i zemljoradnici, odnosno da mogu ubiti samo one koji se oružjem bore protiv njih. To su islamski principi, prema kojima ne može biti dozvoljeno masovno i neselektivno ubijanje. Polazeci sa toga šerijatskoga stanovišta, ja sam osudio te napade i rekao da takvo nešto ne može uciniti iskreni vjernik, koji poznaje svoju vjeru, jer mu to vjera zabranjuje. Na kraju svoga saopcenja ja sam izrazio nadu da ce ovi bolni dogadaji utjecati i probuditi savjest americkoga rukovodstva, kako bi preispitali svoju vanjsku politiku, zato što ona mjeri duplim mjerilima i što postupa sa duplim standardima, te zato što ona u svemu podržava agresorski oholi Izrael i pomaže ga materijalno, oružjem, vetom, itd.'

Mahir: 'Jesu li ti nacelni stavovi istovremeno i stavovi svih muslimana, jer i medu nama može biti ekstremista?'
Dr. Kardavi: 'Nasilje, ekstremizam i terorizam postoje širom svijeta, oni su svjetski fenomen a izazivaju ih odredeni dogadaji, npr. potlaceni i ugroženi narodi posežu za takvim sredstvima. Takav slucaj je i kod muslimana i kod nemuslimana; ko kaže da postoje neki narodi u kojima nema nasilja i ubijanja? Irska republikanska armija, npr. unazad mnogo godina pa sve do danas izvodi brojne teroristicke napade, njeni pripadnici su katolici ali niko do sada zbog njihovoga djelovanja nije optužio katolicanstvo. Zatim, dobro je poznat slucaj Oklahome, na koji si u pocetku ukazao, nakon kojeg se ispostavilo da ga je izvršio jedan americki mladic, zajedno sa ostalim ljudima koji su zagovornici ideja suprotstavljanja americkome rukovodstvu. U Indiji je npr. ubijena Indira Gandi, koja je bila premijer vlade, takoder je ubijen njen sin Radživ Gandi – nisu ga muslimani ubili, nego neko drugi. U Japanu je jedna organizacija postavila otrov u podzemnu željeznicu, slicno se dešavalo u Rusiji i u drugim zemljama u svijetu... Dakle, nemoguce je ustvrditi da u bilo kojoj zemlji nema nasilja.

Što se tice ovih posljednjih dogadaja u Americi, ne zna se ko stoji iza njih, možda neko od ovih vec spomenutih, stvari još nisu razjašnjene... Zato kažem da je, ocito, nasilje optužiti cijeli muslimanski ummet radi nekih pojedinaca iz toga ummeta – eventualnih pocinilaca tih djela. To nije u skladu ni sa jednom vjerom, ni sa jednim zakonom i ni sa kakvim moralnim normama! To nam potvrduje Kur'an, govoreci da su takav princip objavili svi vjerovjesnici: 'Zar on nije obaviješten o onome što se nalazi u suhufima Musaa i Ibrahima: – koji je u potpunosti izvršavao obaveze - da ni jedan griješnik nece nositi tudega grijeha i da svakome covjeku pripada samo ono što sam uradi...' Dakle, to je princip kojeg su potvrdile sve nebeske knjige i objave, prema kojem ne može biti kažnjen nevin covjek umjesto onoga ko je kriv, niti onaj kome se nasilje cini umjesto onoga ko to nasilje cini.'
Mahir: 'Prije nekoliko dana u nekim britanskim novinama pisano je o tome kako britanska vlada IRA-u smatra teroristickim pokretom, te kako je svima poznato da IRA-u pomaže Amerika i da je opce poznata stvar da se dobrovoljni prilozi za nju skupljaju u Americi. Na kraju, u tim novinama se postavlja pitanje: Hocemo li mi napasti Vašington i Dablin, jer su oni – shodno samo britanskome pogledu na svijet – centri na Zapadu koji štite terorizam? Šta mislite, da li nakon ovih napada u Americi Zapad želi prebaciti odgovornost na islam i muslimane, bez obzira na stvarne pocinioce tih napada?'

Dr. Kardavi: 'Zapadnjaci su poodavno poceli sa takvim optužbama. Nakon pada Sovjetskoga Saveza, zapadnjaci, a narocito Amerikanci, htjeli su iznaci novoga neprijatelja, kako bi mogli usmjeravati osjecaje svojih sugradana protiv njega. Pošto je «crvena opasnost» nestala a sa «žutom opasnošcu», olicenom u Kini, došlo se do približavanja stavova, tako da je jedino ostala, kako su je nazvali, «zelena opasnost», tj. opasnost od islama. Zato su poceli pisati knjige o islamu kao neprijatelju u buducnosti. Doduše, na Zapadu se pojavio i jedan broj ucenjaka i mislilaca koji su se usprotivili toj tezi i napisali knjige kojima dokazuju da islam nije opasnost. I, zaista, muslimani ne predstavljaju opasnost, jer su nejaki a nemaju svoju slobodnu volju, zato što im je oduzeta. Zapad pokušava islam predstaviti kao neprijatelja, a razloga za to ima više. Jedan od njih jeste naslijede krstaških ratova, koje su oni sami zapoceli i gdje su napadali na islamske zemlje, ali su na kraju izgubili. Nažalost, oni se još nisu oslobodili kompleksa tih ratova! Kolonijalisticke težnje njih još pokrecu i radi toga oni u islamu vide neprijatelja, iako na islamskoj strani nije ništa uradeno što bi opravdalo to njihovo neprijateljstvo.'

Mahir: 'Šta biste mogli poruciti vladarima pojedinih arapskih zemalja, koji su požurili da se odreknu pojedinih svojih gradana, samo na osnovu sumnje? Zar nije pravedno sacekati sudenje, pa onda, ako se optužba dokaže, kazniti covjeka, kao što je to uradila Amerika sa Timoti Mekvejem u slucaju napada u Oklahomi?'
Dr. Karadavi: 'To je ono što propisuju svi propisi i svi zakoni, pa i americki, jer strucnjaci za americko pravo ukazuju na to da niko ne može biti kažnjen samo na osnovu sumnje. A šta su Džordž Buš, Pauel i drugi rekli o Usami bin Ladinu? Oni su rekli da je on glavni osumnjiceni, dakle radi se samo o sumnji a ne postoje dokazi. Oni su to izjavili odmah, onoga dana kada su se desili napadi, prije nego što se išta ustanovilo i utvrdilo! Ne smije se tako postupati prema ljudima; da bi se nekoga kaznilo mora se prethodno sa sigurnošcu ustanoviti njegova krivica. Ljudi su u osnovi nevini, sve dok se suprotno ne dokaže. Ovaj slucaj posebno je komplikovan, jer su pocinioci poginuli. Kako ustanoviti ko je od putnika oteo avione? Jesu li sama imena putnika Arapa u avionima dokaz da su oni izveli te napade? Možda su se baš oni suprotstavili napadacima?!'
Mahir: 'Pored toga, za jednoga covjeka kojeg su naveli da je bio medu putnicima poslije je utvrdeno da živi u Arabiji i da nije bio u Americi...'

Dr. Kardavi: 'Za drugoga je ustanovljeno da je umro prije više godina, za trecega je potvrdeno da živi u Libanu, normalnim životom! Zakonom je predvideno da niko ne može biti optužen na osnovu same sumnje. U šerijatu postoji pravilo koje glasi: 'Ono što je sigurno ne može se pobiti sumnjom', a kod nas je sigurno i mi polazimo od osnove da su ljudi nevini, dok se suprotno ne dokaže. Zato u jednome hadisu stoji: 'Onaj ko optužuje mora donijeti dokaz a onaj ko nijece treba se zakleti. Kada bi se postupalo samo na osnovu tvrdnji nekih ljudi, onda bi neki ljudi tvrdili da imaju pravo na živote i imetke drugih ljudi.' Dakle, došlo bi se do situacije u kojoj bi svako tvrdio ono što mu odgovara. Na to treba posebno paziti kod slucajeva gdje pogine hiljade ljudi, kao što se desilo u ovim posljednjim dogadajima. Odgovorni u Islamskoj zajednici Amerike poslali su mi jedan dopis u kojem stoji da je u Svjetskome trgovackom centru radilo preko dvije hiljade muslimana, da su tu neke prostorije preuredili u mesdžid, gdje su obavljali namaze i gdje je svakoga petka klanjalo oko 1500 klanjaca. Dakle, u tome centru su radili i muslimani, što svakako treba uzeti u obzir kada se hoce nekoga optužiti za ove napade. Treba utvrditi cinjenicno stanje a nikako se ne smije žuriti u ovakvim slucajevima. Pri svemu tome treba imati u vidu hadis: 'Bolje je da odgovorna osoba pogriješi opraštajuci, nego da pogriješi kažnjavajuci.»